palachinka

utorak, 23.12.2008.

Sijedom

Maštam o seksu s tobom. Godinama. Jer me znaš dirati. Jer nemaš glas nego titrajuće seksualne vibracije koje širiš oko sebe. Jer me divno skidaš, toliko spretno da i ne primijetim kako sam potpuno gola u nekoliko sekundi. Jer se uz tebe osjećam nevjerojatno seksi. Jer mi se sviđa što me zoveš smiješnim nadimkom samo kad se želiš ljubiti sa mnom. Jer si u tu riječ uspio ugurati cijeli moj karakter. Jer propuštaš autobuse kad si sa mnom. Jer ti želim dati felacio na zadnjem sjedalu automobila dok ti ispred prijatelj spava, a drugi vozi i razgovara s tobom. Jer ti se podsmjehujem dok mi samouvjereno prilaziš; znam da nema šanse da me zavedeš. Jer se nakon samo nekoliko minuta pomahnitalo ljubim s tobom u WC-u, u parku. Jer se uspijem s nepodnošljivom lakoćom naljutiti na tebe. Jer zavodiš druge žene preda mnom kako bi mi napakostio, kako bi se zabavio. Jer si nebrojeno mnogo puta izgubio titulu Sijedi u mom mobitelu. Jer sam napokon postala hladna kad ti se nabacuju. Jer su mi glupe kad ti se nameću. Jer si božanstveno privlačan kad ih lijepo pristojno odbijaš, kako samo ti znaš. Jer obožavam kad me voziš pijan kući i ne mogu se suzdržati pa te ljubim u vožnji. Jer juriš pijan zavojima, nizbrdicom, a ja se osjećam sigurnom. Jer smo uspjeli provesti noć zajedno, a da se nismo dotaknuli. Jer nakon toga sanjam izvanzemaljce i potpuno su mi normalni. Jer nikad ne vodimo razgovore. Jer se samo zavodimo. Šutnjom. Glupostima. Čašama. Sramežljivošću. Nepozdravljanjem. Zlom. Jer su nam dejtovi bili katastrofa. Jer smo toliko suptilni da to nitko ne vidi, a često ni mi sami. Osim vozača autobusa. Jer volim kad pališ još jednu cigaretu. Jer sam ti prestala slati lascivne poruke. Jer si se skoro rasplakao preda mnom. Jer sam izletila iz auta i završila s tvojim prijateljem. Jer se pomalo opet vrebamo. Jer mi nema ništa slađe nego prekršiti obećanje samoj sebi da se više nikad neću ljubiti s tobom. Jer mi ispunjavaš želje iako nisam ništa natuknula, a kamoli izgovorila. Jer imamo takav jeben problem u komunikaciji i to je zastrašujuće seksi. Jer je čekanje tako napaljujuće. Jer nikad nismo imali seks poput onog kojeg zamišljamo.

- 21:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.06.2008.

Čiča Gliša

Sretna sam. Hvatam bestežinsko stanje i gledam u zeleno zelene krošnje moje šumice. Napokon mir. Čini mi se da ću ostati ovdje godinama, a naivno sam se doteturala samo na tjedan dana.

Maleni čiča Gliše skakuću uokolo i uopće mi ne smetaju. Štoviše, i ja bih jednog. Ili više. Toliko sve ima smisla da bih, sigurna sam, nekome iz grada trenutačno jako uznemiravala tmuran pseudoživotan pogled svojim blaženstvom. Ošamarili bi me, a meni bi bilo svejedno.

Nona je napravila maneštru, finu i najmiliju, smijemo se prekriženom čiča Gliši na ulazu u Priče, mirišem na zrak. Kaže da ne pamti kad se tako slatko nasmijala, ja se ne sjećam kad sam posljednji put bila sretna. Razmišljam kako je čudno osjećati toliku ljubav prema ofucanoj vreći na cvjetiće kupljenoj od siromašnih Čeha na odmoru zaljubljenih dok im pojam roditelj još ništa osobno nije značio. Starija je od mene. Jedino još ona nedostaje.

Polunepoznata osoba istog spola napisala mi je samo da sam jedno čarobno stvorenje. U poslovnom pismu. Znam i zašto to misli. Fascinantno da od svih komplimenata zaljubljenih muškaraca, upravo ženski više znači. Doima se iskreno. I tako je rijedak. A kao da je to mojom zaslugom. Nona pije Asteriksov napitak, a ja nastavljam živote zakopanih Rimljana ispod mojih nogu. Nisam čak ni na godišnjem. Ured je ovdje dobio novo značenje.

Ostajem.

- 20:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 30.01.2008.

Riba koja stoji

Brancin voli doći pred pušku i zagledati se u cijev. Zamisli ribu koja stoji. Pred tobom. Bulji u cijev i tebe iza nje i niste joj jasni koji k.... hoćete. Ili provocira. Normalno joj je gledati u nešto što nikad nije vidjela pa makar to bila i smrt. Glupa ili znatiželjna? Nisi je nikad mogao upucati.

- 15:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 28.03.2007.

Mjesec

Sunce me topi.
Dan mi se kesi blještavilom boja.
Crveno, žuto, plavo...
Zeleno lišće leluja kroz mene.
Pravo sam dijete.

Ali dođe on te prevrne sunce,
izbriše boje.
Njegova svjetlost boji nebo,
nebo guta cijeli svijet.
Tajanstveno ništa. Prigušeno sve.

Toćam se u mjesečini naših tajni,
mašem nebu da me uzme,
vičem njemu da mu šapne.
Ali on čuje samo
svoju svjetlost kako šuti
...šššššššššššš...

- 20:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>